Menu
b1

Saša Gligorović: U Ljetnoj školi košarke svako je dijete napredovalo

Okončana je Ljetna škola košarke Pule 1981, koja je tijekom protekla dva tjedna na vanjske terene Doma braće Ribar privukla popriličan broj osnovnoškolaca. Da budemo precizniji, u Školu je krenulo 43 djece, a putem ih se nekoliko "zagubilo" pa je nakon deset odrađenih dvosatnih treninga ta brojka pala na i dalje respektabilnih 37, među kojima su bile i četiri djevojčice. Najmlađi polaznik imao je pet i pol godine, najstariji 13, a svi su oni zajedničko ovogodišnje druženje službeno okončali zabavom u Adventure Parku na pulskom Lungomareu.

"Definitivno sam zadovoljan kako je sve ovo skupa ispalo" - nije dvojio Saša Gligorović, voditelj Ljetne škole. "U klubu su se potrudili da naprave dobru promidžbu, odaziv je bio velik, djeca su sve odlično primila i svako dijete je barem malo napredovalo i nešto naučilo. Da li je to bila jedna finta, neki šut ili nešto treće, ali svaki je polaznik, od prvog do zadnjeg, Ljetnu školu okončao bogatiji za neko novo košarkaško iskustvo, a ono što me pozitivno iznenadilo je da su sva djeca imala izraženu želju i volju za radom te bi trening odradila bez problema i da je trajao duže od predviđena dva sata". Ljetna škola koncipirana je tako da djeca u njoj nauče osnovne košarkaške vještine i znanja, od baratanja loptom do temeljnih košarkaških kretnji te od koordinacije i ravnoteže do koncentracije i pozornosti, a sve to kroz razne vježbe i igre prilagođene njihovom uzrastu.

"Među polaznicima je bilo onih koji već treniraju košarku, kao i onih kojima je ovo bila prva prilika da se upoznaju s njenim elementima te smo se trudili da se svakom djetetu prilagodimo ponaosob. Željeli smo da upoznaju ljepše aspekte košarke te se najveća pažnja posvećivala driblinzima i šutiranju, dok smo zanemarili obranu i neke zahtjevnije zadatke. Svaki smo trening završavali s igricama, nekad su to bila slobodna bacanja na ispadanje, nekad se igralo dva na dva, tri na tri ili pet na pet te smo nastojali prilagoditi te igrice tako da skoro svako dijete u nečemu može pobijediti, jer nam je bio cilj da u svakom od njih razvijemo tu natjecateljsku crtu" - istaknuo je Gligorović, priznavši da s disciplinom nije imao nikakvih problema. "U karijeri su me uvijek vodili strogi treneri te sam samim tim i ja dosta strog, jer želim da djeca shvate kako je košarka puno više od igre. Mnogi roditelji su se žrtvovali da bi ih svaki dan dovodili na treninge pa sam i njima samima pokušao usaditi taj ozbiljni pristup radu, ali i da pritom zadrže onu dječju kreativnost i vic u igri".

Gligoroviću su u radu asistirali košarkaši Pule 1981, a usto bi se s vremena na vrijeme pojavio poneki posebni gost čiji bi dolazak dodatno zaintrigirao mlade polaznike. "Klinci su ih odlično prihvatili, pogotovo Sandra Nicevića i Mateja Radunića, ponajprije zbog njihove visine i konstitucije koja im je bila pojam, a i jako su dobro primili kad su čuli da je riječ o bivšim seniorskim i omladinskim reprezentativcima Hrvatske. Danas je sve to puno dostupnije nego nekada pa tako i ta djeca gledaju košarku na internetu, kako reprezentativnu, tako i NBA. Po ovome što sam mogao vidjeti, Steff Curry je jako popularan i poprilično je utjecao na košarku s obzirom na to da su mi svi, od najmanjeg do najvećeg, šutirali tricu s jedne noge iz trka" - zaključio je Gligorović.

Uz trenersku, 30-godišnji Gligorović još uvijek gura i igračku karijeru, a posljednje dvije godine proveo je u redovima njemačkog BBC Coburga. "Osvojili smo ove sezone Regionalnu ligu sa skorom 26:2, za kojeg su nam rekli da ga nitko prije nas nije ostvario u tom rangu te izborili nastup u Drugoj Bundesligi, a usto smo igrali i polufinale Kupa Bavarske. Njemačka je u velikoj košarkaškoj ekspanziji, sve se više novaca ulaže, bez obzira na rang bio sam čisti profesionalac, sve što smo dogovorili bilo je ispoštovano i s ove dvije godine sam više nego zadovoljan. Stekao sam i predivna prijateljstva, no još uvijek nisam odlučio hoću li ostati u Njemačkoj ili ću se vratiti negdje bliže kući. Imam još zadnju godinu da završim na fakultetu za kondicijsku pripremu sportaša, tu mi je obitelj, dugogodišnja djevojka i bilo bi lijepo biti bliže njima te premda još nisam donio konačnu odluku, sve me vuče tome da nove košarkaške izazove pronađem negdje bliže Puli" - priznao je Gligorović.

Ivica Cerovac - Glas Istre