Menu
b1

Pavić: Previše "nesreća" kumovalo lošijem plasmanu

Regularni dio sezone u Prvoj ligi košarkaša završen je prije 13 dana. U konkurenciji 12 klubova, Pula 1981 upisala je 8 pobjeda i 14 poraza, dovoljnih za osvajanje devete pozicije. Puležani su prikupili isti broj bodova kao Rudeš i Đakovo, ali su u tom društvu imali najbolji omjer međusobnih utakmica, što im je u konačnici sačuvalo prvoligaški status. Brojke nisu bile sklone Đakovčanima, koji su skliznuli u niži rang, skupa s riječkim Kvarnerom 2010, koji je zauzeo posljednju poziciju, sa samo šest pobjeda.

"Realno, teško da možemo biti zadovoljni mjestom koje smo osvojili te omjerom pobjeda i poraza koji smo upisali. Zato možemo biti zadovoljni nečim drugim, a to je činjenica što smo na kraju, kad nam je već došla voda do grla, uspjeli reagirati kako treba i spasiti sezonu, odnosno ostati u ligi" - za Glas Istre je izjavio Branimir Pavić, trener Pule 1981. "Što se tiče ostvarenog rezultata, on je došao kao posljedica dosta problema kroz cijelu sezonu. Šimović nas je napustio pred početak prvenstva, u koji smo ušli bez ozlijeđenog Pušića. Polako smo hvatali ritam, da bi nam onda otišao Hortman, a ozlijedili se Jelenković i Stojanović, dok nam se Kordiš priključio tek u prosincu i trebalo mu je vremena da uđe u formu, nakon što sedam-osam mjeseci nije igrao košarku, pa je tek tamo negdje krajem siječnja došao do onog što on može davati. French nam se nije vratio nakon zimske stanke, a u drugom dijelu sezone ostali smo i bez Graše, koji bi nam uvijek kad bi igrao davao dodatnu energiju, dok su Gligorovića stalno mučile ozljede. S obzirom na to da nismo imali širok roster, previše je to bilo nesreća da bismo mogli razmišljati o boljem plasmanu, pa možda i o borbi za play-off".

U poprilično izjednačenoj ligi pulski su košarkaši s četiri uzastopne pobjede, upisane krajem prvog i početkom drugog dijela sezone, došli u priliku da se uguraju među četiri najbolje momčadi koje će razigravati za prvaka. No, uslijedilo je šest poraza u nizu koji su ih prizemljili. "Odlično smo izgledali sve tamo negdje do polovice veljače. Imali smo dobar niz i pred sobom, čistu situaciju da se upustimo u borbu za doigravanje. Ozljede su nas u tim trenucima zaobilazile te smo automatski i dobro trenirali, no onda su se problemi vratili pred gostovanje u Dubrovniku. Bila je to ključna utakmica koju smo izgubili i nakon koje smo, svjesni da nam je play-off sve dalje i dalje, malo i potonuli. Usto, ozlijedio nam se Pušić, a bez prvog centra izgubili smo sigurnost i upisali domaći poraz od Splićana, nakon kojeg se u naše redove uvukla nervoza" - istaknuo je Pavić. "Kao što samopouzdanje raste s pobjedama, tako nestaje s porazima i to se vidjelo u finišu utakmica koje su slijedile. Da smo doma dobili Universitas ili Sonik Puntamiku, što smo realno mogli, mentalno bi se oslobodili i sigurno bi do kraja upisali još poneku pobjedu te došli do šestog mjesta, koje smo si zacrtali kao neki mini cilj, a na kraju nam je pobjeglo za dvije pobjede".

Podatak koji posebno "bode oči" je da su Bijeloplavi u šest uzastopnih poraza koje su upisali, ukupno ubacili 30 poena manje od svojih protivnika. Dobra stvar u cijeloj toj priči je da ih nitko nije "razbio", a loša da niti jednu neizvjesnu završnicu nisu uspjeli riješiti u svoju korist. "Vidjelo se da smo dobra momčad, pogotovo kad bi igrali protiv jačih protivnika, jer bi usprkos svim nesrećama koje su nas pratile, sa svakim bili u egalu. Stvarno nam je malo falilo, ponajviše jedan iskusan igrač koji pravi razliku i koji bi neizvjesne završnice prelomio na našu stranu, nešto što su imale momčadi koje su završile među prve četiri" - zaključio je Pavić.

Gledamo li brojke, primjetno je da je nekolicina igrača iskočila. Sandro Kordiš zaključio je sezonu s prosječnim "double-double" učinkom od 12,9 koševa i 10,4 skokova te je šesti u poretku za najučinkovitijeg igrača lige i prvi skakač. Među deset najboljih strijelaca dvojica su Vedran Pušić na četvrtom (17,4) i Toni Jelenković na devetom mjestu (16,3), dok je Kristijan Andabaka peti asistent lige (5,2). "Gledamo li cijelu sezonu, Andabaka je bio naš najkonstantniji igrač, ali i on je, poput svih ostalih, imao dobrih i manje dobrih utakmica. Svi od reda su htjeli, davali sve od sebe i to je najbitnije, dok ne bih želio posebno izdvojiti niti jednog igrača jer sve što smo napravili, napravili smo kao momčad" - decidiran je Pavić.

Premda nova sezona kreće tek u listopadu, Pavić ne dvoji o situaciji za koju bi volio da ga dočeka na početku priprema, ako ostane na klupi pulskog prvoligaša. "Moja je želja ostati u Puli, naravno ako se uspijemo dogovoriti i ako se moje ambicije poklope s klupskim. U slučaju da se to ostvari, volio bih da pokušamo gro momčadi zadržati na okupu i onda, s iskustvom prikupljenim tijekom ove godine, iduće sezone pokušati napraviti korak više. Mislim da su više-manje svi igrači zadovoljni u Puli i da se to može napraviti. Usto, trebali bismo angažirati i jednog iskusnijeg beka. No, najviše od svega treba nam mir treninga, a to ćemo postići jedino ako početak priprema dočekamo s 12 igrača koji nas neće napustiti usred sezone" - svjestan je riječki trener.