Menu

Marić: Situacija je teška, ali nadamo se najboljem

Od trenutka kad je koronavirus pozatvarao dvorane i igrališta te prekinuo natjecanja diljem svijeta, većinu sportaša koje bismo nazvali, poziv bi zatekao u trenucima dokolice, neuobičajene za kraj ožujka i početak travnja, dio godine kad je sezona na svom vrhuncu. Neki su izležavanje na kauču ispred televizora odlučili pretpostaviti uređenju vrta ili sličnim kućanskim poslovima, dok su se neki drugi odlučili zaposliti. Među ove potonje spada i Mirko Marić, šuter Pule 1981.

"Našao sam si posao u PauzaGO i sada s narančastim ruksakom raznosim hranu po Puli. Riječ je o naručivanju hrane putem aplikacija iz raznih restorana, koju potom mi donosimo pred kućna vrata. McDonald's, Piantina, Pulačinka…, najviše narudžba vezano je uz fast food i baš je prije neki dan u Glasu Istre izišao članak kako je to najsigurniji način za naručiti hranu. Stvarno imamo puno posla i navečer se na gradskim ulicama mogu sresti samo policija, vatrogasci, hitna pomoć i mi" - rekao je Mirko Marić upravo za Glas Istre, priznavši i da uz rad ne zapostavlja fizičku spremu. "Na poslu provedem osam-devet sati dnevno, ali imam sreću da mi on pruža tu fleksibilnost da radim kad ja hoću. Uvijek si ostavim sat vremena slobodno da napravim vježbe snage i malo se istegnem, dok trkački dio znam nadomjestiti na poslu. Naime, kako hranu razvozim električnim romobilom koji nema previše jaku bateriju, moram ga dosta gurati te i na taj način donekle održavam formu".

Između dvije vožnje romobilom, do Marića je dospjela vijest da je Hrvatski košarkaški savez odlučio prekinuti sva natjecanja i poništiti sezonu. Odluka je to koja je izazvala popriličnu buru u košarkaškim krugovima. "Moje osobno mišljenje ja da su se čelni ljudi HKS-a, prilikom donošenja te odluke, vodili Premijer ligom i vodećim hrvatskim klubovima. Svi igrači i klubovi su komentirali kako u ovoj situaciji ne bi bilo pravedno da Zadar osvoji naslov, oni su to sa strane osluškivali i onda na osnovu toga odlučili da se ove godine neće proglasiti prvak Hrvatske. A kad se najjača liga proglasi nevažećom, onda automatski to moraš napraviti i s onim nižim ligama. Mislim da su se tom logikom vodili" - smatra Marić. "Čitao sam dosta reakcije klubova i vidim da mnogi nisu zadovoljni s tom odlukom, a to se najviše odnosi na vodeće prvoligaše. Razumijem frustracije klubova koji su uložili znatna financijska sredstva, a igrači i treneri svoj trud i rad, da bi na kraju ova sezona ostala zapisana kao da praktički nije ni postojala. No, činjenica je da koja se god odluka donijela, uvijek će biti netko tko s njom neće biti sretan i smatrat će se zakinutim".

Hrvatska nije odlučila krenuti putem nekih drugih europskih zemalja, koje su također okončale svoja prvenstva, ali nisu poništile ostvarene rezultate, već su proglasile prvaka. "Imamo za to primjer u našem susjedstvu, gdje je Igokea proglašena prvakom Bosne i Hercegovine. Po meni, uz poništenje prvenstva, bila je to druga opcija koja je bila u igri, ali čak i da se odlučilo krenuti u tom smjeru, opet bi bilo nezadovoljnih klubova, a možda bi čak reakcije bile žešće nego sada" - naglasio je Marić. "Realno, obje opcije su bile dosta diskutabilne te razumijem odluku HKS-a, ali razumijem i klubove koji su uložili puno u ovu sezonu i na kraju praktički jedno veliko ništa. Vidim da su si u Savezu ostavili prostora da eventualno prošire lige, no čak i da se to dogodi, opet će se pronaći neki klub koji će biti nezadovoljan. Nezadovoljnih je uvijek bilo i bit će".

Glavnim i odgovornim ljudima hrvatske košarke spočitava se i da su prebrzo napravili rez, odnosno da su mogli malo prolongirati konačnu odluku i tako si kupiti nešto vremena. "Da li je donesena odluka preuranjena, to najbolje znaju ljudi iz Saveza te sam siguran da su oni dobro sve odvagnuli. Kad se sagleda ovako sa strane, može se reći da su si mogli pustiti još malo vremena, ali ja prvi ne mogu znati s čime su se svi oni morali nositi i nema smisla da to komentiram. Oni su ovaj potez povukli iz nekog razloga i koliko god me ta odluka iznenadila, teško mi je ocijeniti da li je na vrijeme donesena" - priznao je Marić, osvrnuvši se i na budućnost. "Teško je u ovom trenutku nešto sa sigurnošću prognozirati, možemo se tek nadati najboljem. Najprije se treba normalizirati svakodnevni život, potom popraviti gospodarska situacija, a onda se nadati da će se popraviti i situacija u sportu. Situacija je teška, ali svi mi vjerujemo da kad sve ovo prođe, sport neće pasti u treći ili četvrti plan".

Premda im je prvenstvo naprasno prekinuto, a oni se raštrkali diljem Hrvatske, pa i šire, košarkaši Pule 1981 ostali su u kontaktu. "Imamo grupu na WhatsAppu i svakodnevno se čujemo te nikom još nije jasno da je sezona na ovaj način završila. Stvarno se nadam da će se stvari vratiti u normalu te da ćemo se tamo negdje u kolovozu opet okupiti i krenuti s pripremama za novo prvenstvo. To je moja velika želja, ali i želja svih nas" - zaključio je Marić.

U vrijeme nedavnog potresa Mirko Marić bio je u Puli, no dobro je bio informiran o cijeloj situaciji jer mu u Zagrebu žive majka i dvije sestre. "Potres ih je probudio, iskočile su iz kreveta i sve se ljuljalo i treslo kao da su u nekoj video-igri. Osjećaj je bio nestvaran, jako su se preplašile te su izjurile iz zgrade i doslovno cijeli dan provele u autu. Tek su se navečer vratile doma i vidjele da u stanu niti na cijeloj zgradi nema nikakvih oštećenja. Bilo je to za očekivati, jer žive u relativno novijim zgradama u Borovju, starim dvadesetak godina. Sve je na kraju dobro prošlo, ali definitivno nije bio lijep doživljaj, naročito u cijeloj ovoj situaciji kad zbog koronavirusa preporučuju da se ostane doma, a prilikom potresa savjetuju da se iziđe negdje na otvoreno" - istaknuo je Marić.

Mirkov otac Ivica Marić bivši je hrvatski košarkaški reprezentativac, sudionik Europskog prvenstva 1995. godine u Ateni na kojem je Hrvatska osvojila brončanu medalju, posljednje odličje s velikih natjecanja koje je stiglo u Lijepu našu. Već sedam godina Marić senior stanovnik je SAD-a, gdje se također bore s pošasti koju je izazvao koronavirus. "Tata živi u Dallasu, u Teksasu. Kod njih se epidemija pojavila malo kasnije nego kod nas, ali brzo se proširila te se stvorio pritisak na tamošnje čelnike, pa su i oni morali uvesti puno strože mjere. U Dallasu je ovaj tjedan proglašena karantena i doslovno je 90 posto grada zatvoreno, rade samo oni najnužniji objekti" - otkrio je za kraj šuter Bijeloplavih.