Petrović: Premijer liga više nije utopija već realna opcija

Details

Published on Sunday, 29 November 2020 20:19

Više od sedam godina je prošlo od 6. srpnja 2013. godine, dana kada je Alen Petrović, danas 41-godišnji uspješni poduzetnik, preuzeo funkciju predsjednika Košarkaškog kluba Pula 1981. Od tadašnjih A2-ligaških dana do današnjih utakmica na prvoligaškim parketima dogodilo se u najmanju ruku svašta. Iz perspektive 2020. godine, počeci u predsjedničkoj "fotelji" se mogu nazvati bezbrižnima, iako realno to nikada nisu bili. Put je od početka bio težak i trnovit, prožet problemima, ali i prelijepim uspomenama i uspjesima. No, Bijeloplavi još nisu tamo gdje žele biti, a ambicije ne krije ni Petrović, koji ima jasnu viziju kako nastaviti uspon ka novim uspjesima i pobjedama, ali isključivo i dalje poštivajući i prenašajući najautentičnije vrijednosti sporta.

Kako najjednostavnije sažeti proteklih sedam godina? Odgovor je dao osobno Petrović. "Angažman je počeo godinu prije kandidature za predsjednika, postao sam dio tadašnjeg Upravnog odbora, no prvu sam godinu manje-više učio i promatrao procese u upravljanju klubom. U izbornoj 2013. godini se stvorio interes za zaokretom u vođenju kluba te sam se odlučio, uz podršku postojećih ljudi iz Uprave i nas nekoliko bivših igrača, kandidirati. Prve godine su bile zahtjevne jer smo morali pokrenuti proces koji je pao pomalo u letargiju, no, volim progres, a kada ostvarujete napredak, pa makar on na trenutke bio i minimalan, nije mi teško raditi".

Prve su godine dakle bile zahtjevne, a predsjednik Petrović to objašnjava pozitivnim tonovima. "Ne bih o teškim trenucima, nema se smisla toliko vračati u prošlost i potencirati negativu, spomenuti ću samo smrti Tonija (Antun Tomić, op.a.) i Bokija (Bojan Banković, op.a.), bez kojih je bilo teško, ali koji će, u našim sjećanjima, uvijek biti dio ovog kluba. Reći ću gdje je klub bio tada, igrajući A2 ligu Zapad, bez financijske pozadine i izgleda za poboljšanje. Danas imamo stabilnog prvoligaša koji ima sve potrebne strukture za dodatne iskorake. I ne, nisam to stvorio ja već puno nas pojedinaca, angažiranih oko zajedničke ideje i za javno dobro, jer klub nije "mafijaška prćija", kako sam nedavno pročitao na Facebooku, nego neprofitna građanska udruga".

Epitet "mafijaške prćije" je definitivno novost kad su u pitanju Bijeloplavi. "Eto, i do toga smo dogurali, ali to je samo pojedinačni komentar neupućenih promatrača. Generalni ugled kluba je jako dobar, primjećuje se kako se sve više cijeni naš rad, ulaganje, transparentnost u poslovanju i profesionalna razina koju smo dostigli" - ne krije zadovoljstvo Petrović. Zadovoljstvo razvojem je dakle neupitno, što onda očekivati od 2021. godine, koja je između ostalog, ponovno izborna kad je pulski prvoligaš u pitanju. "Nisam još odlučio, trenutno sam poslovno i privatno pred novim angažmanima, od početka nove godine preuzimam dodatne poslovne zadatke u inozemstvu te ću time biti manje prisutan. To moju obitelj i mene stavlja pred nove izazove, a obitelj ima apsolutni prioritet jer je već dosta tereta preuzela zbog mog angažmana u klubu. Do kraja natjecateljske sezone ću svakako biti pametniji i vidjeti kako se stvari odvijaju pa donijeti konačnu odluku".

Situacija pomalo podsjeća na 2015. godinu kada je Petrović iz sličnih razloga podnio ostavku koju je par mjeseci kasnije povukao. "Možda izgleda slično no tada sam ostavku podnio iz straha jer nisam znao kako će moja budućnost izgledati. Poslovno sam tada morao krenuti iz početka. Trenutna situacija nema veze sa strahom, radi se samo o organizacijskim izazovima jer novim angažmanom gubim mogućnost slobodno vrijeme ulagati u potrebnoj mjeri za interese kluba" - pojašnjava Petrović te se osvrće i na trenutnu, ali i buduću situaciju vezanu za opstanak sporta nakon pandemije korona virusa. "Za mene to zaista nije upitno, bar ne kad se radi o košarci u Hrvatskoj. HKS radi odličan posao u revitalizaciji sporta, prvi rezultati su već tu, a košarka kao sport se diže, to je neupitno. Razlog tome je puno izmjena koje je novo vodstvo uvelo, ali i angažman klubova koji prate nove, više standarde koji se stavljaju pred njih. Na primjer, danas Prva muška liga, u kojoj mi nastupamo na nacionalnoj razini, ima statistiku koja je na nivou profesionalnih liga, live prijenose svih utakmica s preko 1000 gledatelja u određenim susretima, klubove koji treniraju dva puta dnevno te jednostavno širi opseg bavljenja košarkom, što je osnova za napredak. A pričamo o drugom rangu natjecanja…".

Zaključak je da se više radi, ali i da se kvalitetan rad uvijek u konačnici isplati, što potvrđuje i sam predsjednik. "Trenutno se 24 kluba natječu u Premijer i Prvoj ligi. Prva liga je u ovom trenutku razvojna liga, no kvaliteta košarke se ne može usporediti s kvalitetom regionalnih A2 liga nekoliko godina unatrag. Igračima je nakon igranja u Prvoj ligi lakše uhvatiti korak s razinom Premijer lige, tako naši bivši igrači danas igraju bez problema u prvom rangu natjecanja, a naši današnji igrači treniraju s tim istim ciljem. Najlakše je to objasniti kvantitetom, samo potezom stvaranja Prve lige, HKS i klubovi su udvostručili količinu kvalitetnog rada s igračima. Prva liga je za Pulu 1981 bila pun pogodak. Sada moramo nastojati izboriti plasman u Premijer ligu. To konačno više nije utopija, iako se možda tako čini. Sada je to najrealnija opcija jer smo stvorili osnove i ustroj za taj dodatni iskorak, a ispod crte, jednoj Istarskoj ekipi je tamo i mjesto" - odlučan je Petrović.

Sličnih su ideja bili i osnivači "pokojnog" Istraunija, kluba koji je naizgled zasijao kao zvijezda, ali se skoro i ugasio kao meteor... "Uh, Istrauni... Tom temom bi se izvuklo najlošije iz mene (smijeh, op.a.). Ne bih previše o klubu koji više ne postoji, a pogotovo jer nisu radili prema principu kako sport to zahtjeva. Nije bilo osnove koju čini omladinski pogon. Preskakalo se stepenice i nije se detaljno radilo na postavljanju realnih temelja. Za mene Stoja recimo ima odličan omladinski pogon jer se košarkom bave iz ispravnih razloga kao što su približavanje sporta mladima i motiviranje djece za bavljenje istim. Isto to godinama čini i Košarkaški klub Pazin. Čestitam im na tome i to nije problem priznati, dapače, nikada neće ni biti. Slično gledam i na nas, iako imamo trenutno manje uspjeha u mlađim kategorijama, ali mi s druge strane trenutno imamo dodatnog motiva baviti se i poluprofesionalnim pogonom seniora. No, konačno smo i mlađe kategorije bolje ustrojili, s našim, klupskim, školovanim trenerima te očekujemo kako ćemo uskoro nadoknaditi zaostatke koji su stvoreni minulih godina".

Nije prvi put da Petrović s respektom govori o Stoji, neki smatraju i više nego se očekuje, no predsjednik se ne slaže. "Netko možda ne zna, ali moj brat Goran je igrao za Stoju kad sam ja igrao za Pulu 1981. Čak sam doživio i "bratski" A2 gradski derbi u kojem smo imali isti učinak, ali smo mi na kraju slavili. To je jedna od stvari koje pamtim, a koju također i bratu ne dam da zaboravi. Kako ne bih volio Stoju? (smijeh, op.a.)". Šalu na stranu, Stoja, Pazin, Oliva, ali i drugi istarski klubovi, odlično rade i razvijaju košarku. Meni je osobno jako drago što kod nas u seniorima nastupaju igrači iz drugih istarskih klubova koji imaju priliku za dodatni košarkaški razvoj. Kad je u pitanju Stoja, automatski se posljednjih godina, pogotovo u javnosti, nametala mogućnost fuzije. "Na početku mog mandata, dok je gospodin Davor Mišković bio predsjednik Stoje, dijelili smo mišljenje da fuzija nema smisla te da svaki klub ima osnovu za samostalan rad. Danas ne krijem da se moje mišljenje pomalo mijenja te ponekad maštam o tome kako bi bilo kad bi se "know how" oba kluba udružio za zajedničko dobro. Ponekad to i prokomentiram sa Šimetom Vidulinom, današnjim predsjednikom Žutoplavih, kojeg poznajem još iz juniorskih dana. Vidjet ćemo što budućnost donosi…" - pomalo tajnovito zaključuje Petrović.

Pojedinci iz pulskih košarkaških krugova "sramežljivo" tvrde da bi Savez sportova Grada Pule vjerojatno podržao takav razvoj, a vjerojatno i HKS, no predsjednik Bijeloplavih se ne želi dodatno izlagati na tu temu. "Nismo do sada vodili konkretne razgovore u tom smjeru, ali potpore za razvoj košarke svakako ima. Grad Pula je samo u zadnje dvije godine pokazao koliko prati košarku, tako su se zahvalili i Toniju Perkoviću koji je osvojio srebro s mladom reprezentacijom Hrvatske, a također su odali priznanje i Denisu Hadžiću, prvom sucu iz Pule na Europskim parketima. Ni naš uspjeh u Kupu Krešimira Ćosića, kad smo se plasirali na Final eight u Zadru prošle sezone nije ostao nezapažen. Pored toga i Savez sportova i Grad Pula zastupaju interes da se sportom bavi što više mladih, kojima je mjesto na sportskim terenima, a ne pred televizijom ili na ulici. Mi smo zadovoljni suradnjom i zahvalni smo za pruženu potporu jer samo zajedno možemo ispuniti visoke ciljeve. Mi smo na kraju klub ovog Grada, ponosni Puležani, predstavljamo Grad na teritoriju cijele Hrvatske najbolje što možemo, a to ćemo i dalje činiti. Kad smo se slikali kod grafita "Grad bez sporta, mrtav grad“ bilo je već strahova da će to imati negativan kontekst, no mi smo samo htjeli dati do znanja kako sport u Puli sigurno nije mrtav, da smo mi sportaši tu, u Puli".

I kada priča o aktualnoj sezoni predsjednik Petrović ima jasne ideje. "Neizvjesnost ljetnog razdoblja nam je donijela nešto kasnije slaganje ekipe. Uz to je zadatak sportskom direktoru i treneru bio smanjiti trošak kadra za 30% radi sanacije financija i utjecaja pandemije Covida. Ishod je takav da imamo mladu i potentnu ekipu koja treba vremena, no mi to znamo i ne gubimo nadu. Očekujemo napredak svakom narednom utakmicom i vjerujemo da ćemo imati još puno razloga za slavlje" - uvjeren je prvi čovjek Bijeloplavih, koji ne krije optimizam i kad je "na stolu" novi prekid natjecanja koji je krajem ovog tjedna ponovo zaustavio treninge i odgodio nastavak natjecanja. "Po svemu što smo čuli, pročitali i neslužbeno saznali, nastavak Prve lige se očekuje već naredni vikend. Navodno, niti kolo koje se trebalo igrati ovog vikenda nije trebalo biti odgađano, no to su za sad samo nagađanja. Jedino što smo službeno dobili jest odluka o prekidu koja je stigla u petak. Mi smo svakako odlučili ekipu zadržati na okupu i spremno ćemo dočekati nastavak kad god on stigao. Ja sam siguran da ćemo za tjedan dana opet na parket".

Predsjednik Petrović o svim temama priča praktički bez iznesene kritike, teško je dokučiti radi li to svjesno ili nesvjesno. "Nisam se prihvatio "pro bono" angažmana u klubu kako bih isticao negativnosti nego kako bi svojim radom pokušao pridonijeti boljitku. "Pro bono" rad sa sobom nosi odricanja i jako puno zalaganja koje bezuvjetno unosite u klub. Kritike i žaljenje nisu način na koji se može puno poboljšati, prije će se to postići poticanjem dobrog i neiscrpnim radom" - objašnjava Petrović, predsjednik kojeg ne "čitamo" često u medijima, pa ni ne čudi dužina ovog ekskluzivnog intervjua za klupske stranice. "Teme se nekako same nameću, vjerojatno nakon toliko godina imam i pokoju više za reći, drago mi je da imam priliku iznijeti neke svoje stavove i razmišljanja. Za kraj, moram naglasiti kako sam iznimno ponosan što sam dio kolektiva kakav je Košarkaški klub Pula 1981. Zahvaljujem se svima koji svojim radom i djelovanjem doprinose tome da iz dana u dan postajemo sve bolji i zapaženiji klub".