Težak poraz u derbiju: Pula 1981 - Stoja 49:86

Details

Published on Wednesday, 30 October 2013 20:33

U tri posljednje sezone odmah na otvaranju, u prvom ili drugom kolu, odmjerili su snagu košarkaši Pule 1981 i Stoje. Povijest se ponovila i četvrtu godinu za redom, ali samo što se tiče termina odigravanja, epilog je bio potpuno različit. Naime, nakon što je u prethodna tri pulska derbija Pula 1981 slavila s “plus 11”, “plus osam” i “plus četiri”, Stoja je u subotu sve naplatila s kamatama i gradskog rivala u Pattinaggiu zamrznula na “minus 37”. Dominirali su gostujući košarkaši u svim segmentima igre, pa čak i pod koševima gdje je domaćin, barem na papiru, zbog svoje visine trebao biti u prednosti.

U obrani je to naličilo na onu glasovitu rečenicu Muhammada Alija koji je svojevremeno izjavio da oko protivnika “leti kao leptir, a ubada kao osa”. Izuzmemo li nokaut, barem onaj doslovni, nešto slično prikazali su u gradskom derbiju košarkaši Stoje koji su pritiskali domaćine po cijelom terenu i ostavljali ih često bez ideje te ih tako primorali da pucaju s istekom napada, ili bi ih preduhitrili “krađom” lopte nakon čega bi uslijedila brza egzekucija iz kontre. S druge strane, u napadu su gosti sve probleme rješavali s lakoćom i samo njihovim loše podešenim nišanskim spravama domaći igrači mogu zahvaliti što su na odmor otišli sa samo deset koševa zaostatka (22:32). Vjerojatno se Gregor Belina, najbolji strijelac susreta, teško može sjetiti kad mu je šest trica u nizu “zaplesalo” po obruču i ispalo iz njega, ali kad su košarkaši Stoje u nastavku namjestili ruku, onda je krenula kanonada koja je okončana rezultatom 49:86.

- Mislim da smo imali veće srce - rekao je nakon utakmice Matija Maljić, jedan od najistaknutijih igrača u redovima Stoje. - Više smo htjeli tu pobjedu, više smo se borili i to htijenje i želja su se na kraju pokazali kao jedni od najbitnijih faktora. Znali smo da smo slabiji od njih pod koševima i stoga smo našu igru gradili na tome da ih čvrstom obranom onemogućimo u primanju lopte. Konačnih “plus 37” možda ne daje pravu sliku stanja na terenu, no prelomili smo ih u trećoj četvrtini kad smo prebacili u višu brzinu, a usto nas je krenuo i šut te su se oni nakon toga predali.

Kao i na prijašnjim gradskim derbijima, i ovaj se put u Pattinaggiu naguralo poprilično poklonika košarke koji su stvorili odličnu atmosferu. Nisu izostali ni najvjerniji navijači sa Stoje, Barakeri, čiji je poklik “igraj, igraj - stisni, stisni” u nekoliko navrata pozdravio atraktivne poteze gostujućih igrača. - Atmosfera je stvarno bila odlična, kao i svaki put kada igramo mi i Pula 1981, kamo sreće da je ovakva i na ostalim susretima. Podrška naših navijača nije izostala, nisu to bili samo Barakeri, bilo je i drugih, ali oni su bili sakriveni u civilu, pomiješani s ostalim gledateljima, pa ih se možda nije primijetilo - istaknuo je centar Stoje koja je sezonu otvorila s dvije uvjerljive pobjede u istarskim derbijima. - Zadnjih par godina stalno smo u vrhu ove lige i tu i želimo ostati. Glavni konkurent bit će nam košarkaši Škrljeva, naši stari znanci protiv kojih se moramo pokazati u pravom svijetlu, a tu je i Crikvenica s kojom smo igrali tijekom ljetnih priprema i uvjerili se da je riječ o jakoj momčadi.

Dok je nakon utakmice iz gostujuće svlačionice odjekivao smijeh i zadovoljni komentari, u onoj domaćoj potpuno oprečna atmosfera, ni muha da se čuje. - Poraz je to koji boli, definitivno, ne zato što je to Stoja, “minus 37” bi boljelo i da po ljeti haklamo protiv nekog - rekao je iskusni Leo Krizman, najbolji domaći strijelac. - S jedne strane je možda i dobro da smo dobili po repu, izgubili kako Bog zapovijeda, pa ćemo imati o čemu razmišljati. Da smo izgubili s desetak koševa razlike mogli bismo komentirati da je bilo u redu, ovako kad je bilo “minus 37”, i to zasluženih da naglasim, onda ćemo se možda trgnuti. Ne preostaje nam ništa nego da dignemo glave gore i idemo dalje, bolje da nam se ovo dogodilo u drugom kolu kad je ostalo još dovoljno vremena da na greškama nešto naučimo.

Da će ovo biti utakmica suprotna od svih predviđanja potvrdila je već prva četvrtina u kojoj domaći košarkaši nisu pogodili niti jedan ubačaj za dva poena, 11 koševa donijele su im tri trice i dva slobodna bacanja te je tek u 13. minuti Marin Grgurev ubacio prvu domaću dvicu. - Definitivno smo loše ušli u utakmicu. U napadu nismo ispoštovali ama baš ništa što smo se dogovorili. Sve se svodilo na neki individualizam, nismo pravili blokove koje smo trebali niti smo radili kretnje koje smo uvježbavali. Uz te tri pogođene trice još smo ih nekoliko i promašili, no sve su to bili maksimalno nerezonski šutovi, praktički u zadnjoj sekundi napada. Usto smo odigrali katastrofalnu obranu u prvom poluvremenu kad su se oni već odlijepili, jer po meni nije bio problem što smo mi zabili samo 22 koševa, već način na koji smo primili tih 32 - naglasio je igrač Pule 1981 koja nije uspjela povezati “poker” pobjeda u gradskim derbijima na otvaranju sezone. - Možda je to i zakon velikih brojeva, prije ili kasnije smo jednom morali izgubiti. Bilo bi puno bolje da je to bilo s manjom razlikom, ljepše bi izgledalo, ali svejedno čestitke Stoji na maksimalno zasluženoj pobjedi.

PULA 1981 - STOJA 49:86 (11:19, 11:13, 13:27, 14:27)

Pula 1981: Sijamhodžić 12 (8-12), Perdija 6, A. Grašo 5 (3-4), P. Grašo 2, Škoro, Konjević 3, Grgurev 4, Sablić 4 (2-2), Krizman 13 (3-7), Radunić, Mohorović.

Stoja: Kordiš 12 (6-6), Perković (0-2), Mezulić 8, Dasko 8, Koljanin 8, Belina 17 (1-2), Tumpić 11, Ivanković 1 (1-2), Maljić 12 (2-2), ?ugum 8 (2-2), Vinko 1 (1-2), Ivis.

Ivica Cerovac - Glas Istre